Enkompreza – smetnje i poremećaji defekacije kod djece
Izbacivanje izmeta ili defekacija je tjelesna potreba koja se u prvim mjesecima života djeteta odvija refleksno. U drugoj godini života, kod djeteta se intenzivnije razvijaju neke karakteristike ličnosti i uspostavljaju se odnosi sa okolinom koji uključuju i određene zabrane i pravila. Dijete u ovom periodu ne razumije društveno značenje defekacije ali počinje da mu pridaje određen značaj. Oko treće godine života većina djece je u stanju da saopšti svoje potrebe za pražnjenjem izmeta i u mogućnosti je da kontrolira pražnjenje. Međutim neka djeca imaju značajne poteškoće kako u usvajanju higijenskih navika koje se odnose na defekaciju tako i kod kontroliranja pražnjenja.
Enkompreza je naziv za smetnje i poremećaje defekacije kod djece. Ovi poremećaji se mogu manifestirati na sljedeći način:
– Nesvjesno ili svjesno, povremeno ili
stalno izbacivanje izmeta u rublje ili na neodgovarajuće mjesto
– Zadržavanje izmeta više dana što može
dovesti do proširenja debelog crijeva i stomačnih tegoba
Dijagnosticki kriteriji enkomreze
Kod utvrđivanja poremećaja defekacije – enkompreze kod djece imamo na umu kriterije utvrdene DSM-IV klasifikacijom. Govorimo o enkomprezi kod djeca koja su starija od četiri godine; kod djece koja ponavljaju nesvjesno ili namjerno izbacivanje izmeta na neodgovarajuće mjesto ili zadržavanje izmeta više dana; o djeci koja imaju jedan od poremećaja defekacije najmanje jedanput mjesećno u toku tri mjeseca i o djeci kod koje navedeni poremećaji nisu uzrokovani korištenjem određenih sredstava odnosno nisu posljedica organskih smetnji.
Uzroci i posljedice enkompreze kod djeca se mogu posmatrati u tri kategorije
– Kontinuirana
enkompreza ili
poremećaj defekacije kod djece koja nikad nisu usvojila higijenske navike u
obitelji. Djeca sa ovim poremećajem u većini slučajeva ne trebaju psihoterapiju
nego višemjesečno razvijanje higijenskih navika,
– Diskontinuirani oblik enkompreze nalazimo kod
djece koja odrastaju uz majke koje su sitničavo uredne i koje djecu uče
higijenskim navikama na vrlo krut način. U ovim slučajevima djeca trebaju
produbljenu psihoterapiju.
– Retencijsku enkomprezu prepoznajemo
kod djece kod kojih su opsesivne majke primijenile vrlo stroge metode
razvijanja higijenskih navika na koji su djeca reagirala tvrdokornom
začepljenošću. U tretiranju ove vrste enkompreze psihoterapija majke kao i
njeno sudjelovanju u psihološkoj podršci djetetu je ključna karika.
Kakvu pomoć trebaju djeca koja imaju enkomprezu?
Pražnjenje i zadržavanje izmeta kod djece često predstavlja i način opštenja sa osobama u okruženju, pa stoga defekacija kod djece može biti izraz nesvjesnih otpora, agresije, nezadovoljstva.
Djeca sa enkomprezom su često emocionalno ne prilagođena djeca, s dubokim osjećajem odbačenosti, djeca koja nose težak teret nesvjesne krivnje. Ova djeca postaju vrlo nesigurna, stidljiva, plašljiva djeca, često su anksiozna, tvrdoglava ili razmažena. Enkompretična djeca uglavnom nisu svjesna što se s njima događa iako ponekad mogu privremeno regulirati svoj poremećaj kad imaju snažan motiv da dobiju nešto ili ostvare određen ustupak kod roditelja.
Pomoć djetetu sa enkomprezom se mora odvijati u više pravaca. Primarno je eliminirati moguće organske uzroke poremećaja defekacija kod djeteta. U koliko nema organskih poremećaja djetetu i roditeljima je potrebno pružiti psihološku podršku i tretman. Majka pomaže djetetu da uspostavi higijenske navike, a istovremeno je najviše pogođena poremećajima defekacije kod njenog djeteta. Vrlo često majci enkompretična djeteta nije dovoljna samo podrška nego i pomoć u razumijevanju njene lične motivacije i postupaka koji doprinosi pojavi i održavanju enkompreze kod njenog djeteta.
U zavisnosti od uzroka koji su doveli do poremećaja defekacije kao i načina na koji utiču na život djeteta, terapijski rad sa djecom će često biti neophodan usporedo sa savjetodavnim ili terapijskim radom sa majkom.
Uspješnost liječenja enkompreze zavisit će kako od sposobnosti psihologa da odredi ciljeve terapije i primjeni adekvatne metode tako i od motiviranosti majke, djeteta ali i ostalih članova obitelji da doprinesu rješavanju ovog ozbiljnog problema djeteta i obitelji.