Posttraumatski stresni poremećaj (PTSD)
Posttraumatski stresni poremećaj je poremećaj (PTSD) koji nastaje kao posljedica izlaganja izuzetno stresnim doživljajima koji se mogu karakterizirati kao vrlo neuobičajena traumatska iskustva kao što su: životno ugrožavajuće situacije – ozbiljna bolest, ratne okolnosti, gubitak drage osobe, saobračajne nesreće, ozbiljne fizičke povrede ili prijetnje psihičkom ili fizičkom integritetu osobe kao što je fizičko i emocionalno nasilje. Veči broj traumatskih iskustava koja se dešavaju u kraćem vremenskom periodu povećava rizik ka razvoju PTSD.
Rizici koji ozbiljno doprinose razvoju PTSD su vrsta i učestalost traumatskih događaja, način na koji osoba procjenjuje doživljaj te strategije nošenja sa traumom kao i fiziološke i emocionalne reakcije tijela na traumu. Osobe koje imaju genetske predispozicije za razvoj psiholoških poteškoća, osobe koje traumu procjenjuju kao posebno ugrožavajućom po lični život ili život njima važnih ljudi, osobe koje imaju osjećaj bespomoćnosti ili imaju osjećaj da ne posjeduju adekvatne načine za rješavanje situacije su sklonije razvoju simptoma PTSD.
Simtomi posttraumatskog stresnog poremećaja su obično svrstani u tri gupe i pretežno se pojavljuju 3 mjeseca nakon tog događaja. To su:
1) ponovno proživljavanje traume kroz snove ili povratne i nametljive misli (Flešbekovi, uznemirujući snovi o traumatskom događaju i ponovno preživljavanje traumatskog događaja u trajanju od nekoliko minuta do nekoliko dana)
2) izbjegavanje stimulusa koji podsjećaju na traumu koji mogu biti u obliku slike, mirisa, pokreta, situacija sličnih traumatskom iskustvu. Pored ovoga osoba pokušava se izbjegne razmišljanje ili razgovor o traumatskom događaju, osjeća emotivnu obamrlosti, izbjegava aktivnosti u kojima je nekad uživala, oseća beznađe, ima probleme sa pamćenjem ili probleme sa koncentracijom.
3) povišena nadražljivost i emotivna uzbuđenost, psihosomatske reakcije – osjećaj napetosti i uplašenosti, poteškoće sa spavanjem, bolovi u stomaku, glavobolje, preznojavanje, teškoće u kontroli emocija, osjećaj krivice ili stida, stalne misli o traumatskom događaju, uzrocima i posljedicama, negativna procjena ličnih kapaciteta, procjena da je svijet opasan, destruktivno ponašanje prema sebi kao što je samopovređivanje ili samokažnjavanje,
Djeca mlađa od 6 godina mogu pokazivati sljedeće simptome PTSD
- Izbjegavanje mjesta ili aktivnosti koji podsjećaju na traumatski doživljaj
- Izbjegavanje ljudi ili situacija koji podsjećaju na traumatski doživljaj
- Često prisustvo negativnih emocija – strah, tuga, stid, osjećaj krivice
- Izbjegavanje ugodnih aktivnosti, a posebno igre
- Povlaćenje iz socijalnog okruženja
- Osjećaj pobuđenosti, neprilagođena ponašanja, ljutnja
- Problem sa koncentracijom, spavanjem itd
Pojava simptoma PTSD kod djece i odraslih se mogu prevenirati kriznom intervencijom odmah nakon traumatskog iskustva kada se psihoterapijom pruža prilika osobi koja je doživjela traumatsko iskustvo da spozna emocionalne reakcije koje predstavljaju dio traume, da mijenja kognitivne procjene vezano za traumu i jača lične kapacitete u nošenju sa traumom. Ukoliko psihoterapija ne daje dovoljno dobre rezultate ponekad će biti potrebno i liječenje koje će ukljućiti farmakoterapiju koja se koristi uporedo sa psihoterapijom.
Grupna terapija se pokazala kao dobar pristup u tretmanu odraslih osoba sa PTSD jer pomože pacijentima da izraze svoja osjećanja u vezi sa traumom i da uče jedni od drugih najbolje strategije nošenja sa traumom i simptomima PTSD.
Tags: Posttraumatski stresni poremećaj PTSP