Psihoterapija zahtijeva aktivno učešće terapeuta i osobe kojoj je pomoć potrebna. Poseban je izazov motivirati dijete da sarađuje sa psihologom, prvenstveno jer dijete često ne razumije problem ili ga vidi potpuno drugačije nego njegovi roditelji.

Play terapija je osnovni terapijski pristup koji koristimo u radu s djecom koji u osnovi ima psihodinamski teorijski okvir ali komponente kognitivno bihevioralne terapije i terapije usmjerene na klijenta su uključene u određenoj terapijskoj fazi.

Razne projektivne tehnike, igre, pješčanik, psihodrama, crteži, obiteljska mreža i dr. neke su od terapijskih tehnika kojima se koristimo u radu s djecom kako bismo ih podstakli da, na njima prihvatljiv način, rade na problemu s kojim se suočavaju.

U radu s djecom ili roditeljima prvih nekoliko sesija koristimo za analizu problema i utvrđivanje plana rada. Terapeut zatim predstavlja roditelju i djetetu način na koji on / ona vidi problem i predlože zajednički način rada, ciljeve terapije, potrebno vrijeme i načine rada. Djeca i njihovi roditelji imaju aktivnu ulogu u donošenju plana i realizaciji zajedničkog rada.

Naš rad između ostalog ima zadatak uspostavljanje prihvatljivih načina funkcioniranja djeteta uz eliminiranje emocionalne patnje i simptoma psihičkog poremećaja. Poseban fokus našeg rada jeste omogućavanje samoaktualizacije i razvoja ličnosti kroz učenje novih, efikasnijih i adaptabilnih oblika razmišljanja, ponašanja i emocionalnih reagiranja.

Terapijska soba namijenjena djeci je opremljena svim potrebnim sredstvima u skladu sa standardima za primjenu play terapije.