Sistemska obiteljska terapija predstavlja terapijski pristup koji ima za cilj da pomogne obitelji tj. njezinim članovima da identificiraju i bolje razumiju problem s kojim su se suočili, te da uz pomoć terapeuta nađu rješenja koja ranije nisu mogli vidjeti. U sistemskoj teoriji obitelj i simptomatologija koju pokazuje se posmatra kao na osobu koja je razvila određen simptom da bi uspostavila balans u sistemu, a sistem svojim unutarnjim odnosima i konstelacijama podržava simptom. U kontekstu emocionalnog funkcioniranja ili emocionalnih disfunkcija članova obitelji u sistemskom pristupu prepoznaje se pojam ili pojava «trokuta» koji se objašnjava na sljedeći način. U periodima kada napetost unutar obitelji raste može doći do konflikta među dva člana obitelji, ako ne postoji kapacitet da se ta tenzija apsorbira jedan ili oba članova obitelji će se vjerovatno osjećati neugodno. U takvim situacijama da bi se održala i spasila relacija između dva bliska člana (koja čine dijadu) uvodi se treća osoba ili strana i nastaje «trokut» ili trijada. Pojava patološkog trokuta narušava strukturu moći u obitelji i određuje unutrašnje odnose i relacije. To je naročito vidljivo i izraženo kada mlađi član ulazi u koaliciju sa starijim članom protiv trećeg starijeg člana i istovremeno poriče savez koji je uperen protiv treće osobe. Sistematska obiteljska terapija posmatra obitelj kao svaki živi organizam koji ima svoju prošlost, sadašnjost i budućnost te u tom obiteljskom razvoju pomaže članovima obitelji da pronađu najbolje načine funkcionisanja.